Knjiga „Sveti Petar Cetinjski – Između molitve i kletve (Sabrana djela)” u izdanju „Svetigore”, koja se može kupiti uz „Dan” izaziva veliku pažnju čitalaca. Riječ je o čovjeku, svecu, državniku, prosvjetitelju, pomiritelju, jednom od temelja crnogorske istorije u svakom smislu, i jednoj od najblistavijih niti u vijencu loze Petrovića. Knjiga, koja se može kupiti po cijeni od 4,99 eura, izašla je u „Svetigorinom” Četvrtom kolu pored naslova kao što su „Sveti Vasilije pomozi!”, „Presveta Bogorodica Krasnica Pećka”, „Sveti Mardarije Lješansko-libertvilski i sveamerikanski”, „Vladika Danilo Krstić”, „Pakao ili komunizam u Crnoj Gori”...
Kako piše u predgovoru za ovu knjigu mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji ga je naslijedio na tronu u Cetinjskom manastiru, Sveti Petar Cetinjski svojim životom potvrdio je sve postulate hrišćanske vjere. Jer, podsjeća mitropolit Amfilohije, kao što je i Hristos cijeloga sebe i svoj život prinio na krsni oltar ljudskog spasenja, isto je učinio i Sv. Petar Cetinjski ljubeći bližnje svoje zalažući se i žrtvujući se za njih, riječju („Poslanicama”) i djelom.
- Ličnost i mirotvoračko djelo Sv. Petra Cetinjskog na visini su najvećih starozavjetnih proroka, zbog čega je sa punim pravom nazivan i „novim Mojsijem”. Sv. Petar Cetinjski ne samo da je bio obrazovaniji od svojih prethodnika, nego je bio i duhovno cjelovitiji. Njegova misao i djelo bili su odraz njegovog ličnog živog opita u najdubljem smislu te riječi. Isposnik i podvižnik, čovjek molitve i praktičnog umijeća, kao i velikog čovjekoljublja, bio je i čovjek svetiteljske smjelosti i odlučnosti. Kao ni trojica njegovih prethodnika iz blagorodne loze Petrovića, ni on nije bio bogoslov teoretičar, nego prvenstveno mudrac praktične filosofije života. Iako se nije bavio školskim bogoslovljem u uobičajenom smislu riječi, ipak je moguće na osnovu njegovih „Poslanica”, po mnogo čemu sličnih „Poslanicima” apostola Pavla, izvući kristalno jasan njegov crkveno-bogoslovski pogled na život i svijet. To naročito važi za njegovu etiku, utemeljenu na izvornim jevanđeljskim načelima, na narodnom etosu i jeziku – ističe mitropolit Amfilohije.
„Prije svega, Sveti Petar je čovjek jedre, preduboke vjere i čistote”, naglašava mitropolit Amfilohije, dodajući da je „iz takve vjere, isprobane žrtvom i stradanjem, iznikla nesebična sastradalna ljubav”.
- Svaki njegov zapis, poslanica i postupak, potvrđuju njegovo sastradavanje sa narodom, trpljenje, izuzetnu trezvenost i nevjerovatno osjećanje za stvarnost. On svemu zna mjeru: mjeru svojoj riječi i pravdoljublju, mjeru odnosa prema Bogu i prema ljudima, granicu do koje se može ići u miru i mirenju, u ratu i ratovanju. Kao i Sveti Sava, i drugi sveti Božiji ljudi, sa podjednakim poštovanjem se odnosi prema siromašku i caru, djetetu i starcu, prijatelju i neprijatelju. Za sebe ne traži nikad ništa. Neprekidno gori pred Bogom kao svijeća i izgara za svoje bližnje. Čitavog života ratuje sa svojim i tuđinom, za dobro, pravdu i mir: ratuje protiv krvne osvete i međusobice, protiv turskog zuluma, Napoleona i Austrije, gladi i bezbožnog ponašanja svojih Crnogoraca, kuge i varalica – piše mitropolit Amfilohije.
Kako dodaje mitropolit Amfilohije, znao je zato Sv. Petar Cetinjski napisati Derviš-paši „prijatelju moj dragi”, a istovremeno prokleti zakrvljenu braću Crnogorce „tri puta i tri hiljade puta”.
- Od Sv. Petra nijesu ostale samo molitve Bogu i blagoslovi onima koji su hodili putem Gospodnjim, nego često se od njega mogla čuti i opora i teška riječ, sveta riječ kojom je opominjao one koji bi skretali sa pravoga puta Božijega – naglašava mitropolit.
Zato su poruke, riječi Sv. Petra Cetinjskog, istinski moćne, čudotvorne, spasonosne, kao i svih Božjih ljudi.
- Zato mu je riječ bila kao mač, oštra, i do danas odjekuje kroz mnoge primjere u svijesti ovoga naroda. Ostalo je mnogo prokletstava i kletvi Sv. Petra Cetinjskoga i ta prokletstva su zapamćena u mnogim porodicama. Narod osjeća: u njegovoj riječi je prisutna sama Božija sila koja dejstvuje ili kao živonosni blagoslov ili kao smrtonosno prokletstvo. Njegovo slovo je Božija pravda na djelu, ne samo njen priziv. Zato nije čudo što, na primjer pri mirenju njegovom Njeguša i Brajića „obje parte (strane) se Boga ubojaše i ot zakletve uplašiše” – navodi mitropolit Amfilohije. Ž.J.